Analiza procesa laminarnog toka krvi u odjelu

Odjel laminarnog toka krvi, poznat i kao sterilni odjel ili jednosmjerni tok odjela, nije jedan odjel niti nekoliko odjela, već „čistojonsko medicinsko-tekstilna jedinica“ sastavljena od ovog posebnog odjela kao jezgre i drugih potrebnih pomoćnih prostorija.

U našoj ustanovi obično imamo više vrsta pacijenata. Prvo, to su osobe koje prolaze kroz autolognu ili donatorsku transplantaciju koštane srži radi liječenja leukemije. Zatim imamo pacijente koji su preboljeli agresivne režime hemoterapije. Pacijenti koji pate od teških opekotina također zahtijevaju posebnu njegu, kao i osobe sa ozbiljnim problemima pluća i primopredaja organa. Ove osobe u osnovi više nemaju funkcionalan imunološki sistem, što znači da im je apsolutno neophodno da borave u potpuno sterilnom okruženju kako bi se spriječile infekcije. Zbog toga je izgradnja odgovarajućih sterilnih odjela apsolutno ključna za njihovo preživljavanje. Uzimajući u obzir trenutne prakse u tehnologiji čistih prostorija, hematološki odjeli i centri za liječenje opekotina ostaju primarni lokacije gdje se ove specijalizovane prostorije koriste u bolnicama širom zemlje.

Aseptično sestrinstvo ističe se kao posebna vrsta nege koja se pruža u ovim laminarnim prostorijama gdje je sve usmjereno ka održavanju sterilne sredine. Glavni cilj je jednostavan ali kritičan: osigurati da se pacijenti liječe u okolini potpuno slobodnoj od kontaminanata. Kada god neko treba ući u jednu od ovih sterilnih zona, postoji prilično ozbiljan proces. Prvo dolazi obavezna medicinska kupka, nakon čega slijedi oblačenje (kompletne sterilne odjeće) uključujući specijalne papuče namijenjene za ovu svrhu. Ništa se ne može unijeti u laminarnu prostoriju bez odgovarajuće dezinfekcije. Od lijekova do ličnih stvari, sve mora proći kroz stroge protokole sterilizacije. Kada su već unutar prostorije, pacijenti u velikoj mjeri ovise o posvećenom medicinskom osoblju koje se brine o svim aspektima njihovog liječenja, svakodnevnim rutinama i općoj nezi unutar ovog strogo kontrolisanog prostora.

1、Raspored krvne laminarne prostorije

Odabir prave lokacije ima veliki značaj za ovu bolničku jedinicu. Idealno, treba da bude udaljena od svih bliskih izvora zagađenja, poput industrijskih zona ili prometnih cesta. Važno je i da bude smještena na mirnom mjestu, bez stalnog buke. Svež zrak i dobra ventilacija znatno doprinose bržem oporavku pacijenata. Najbolja praksa podrazumijeva smještanje ovog odsjeka na najudaljeniji kraj bolničkog kompleksa, ukoliko je to moguće. Zadržavanje fizičke odvojenosti od drugih dijelova objekta pomaže u održavanju izolacije, a istovremeno omogućava osoblju pristup kada je potreban. Ako više čistih zona mora dijeliti prostor u istoj zgradi, trebaju postojati posebni prolazi koji ih povezuju, ali i fizičke prepreke između pojedinačnih sekcija. Ovakva organizacija održava visoke higijenske standarde u različitim odjelima, a da pri tom ne narušava nužnu saradnju medicinskog osoblja koje zajednički rade na liječenju pacijenata.

Kada je u pitanju izgradnja kapaciteta, nema strogo utvrđenih pravila. Bolnice generalno odlučuju koliko im je kreveta potrebno na osnovu stvarnog prostora u odjelima i učestalosti poslovanja tokom godine. Za osnovne proračune, većina ustanova polazi od oko 200 kvadratnih metara za odjele sa samo jednim ili dva kreveta. Svaki dodatni krevet obično zahtijeva približno 50 kvadratnih metara dodatnog prostora na tu osnovnu cifru. Odjeli za hematologiju bi stvarno trebalo da uključe najmanje četiri sobe sa laminarnim protokom vazduha. Ove specijalizovane sobe pomažu u održavanju čistog okruženja, što je kritično kada je riječ o pacijentima sa oslabljenim imunološkim sistemima.

Funkcionalni prostori izvan prostorija s laminarnim protokom zraka također zahtijevaju odgovarajuću organizaciju. Objekt mora uključivati ključne pomoćne prostore poput soba za promatranje gdje medicinske sestre mogu pratiti pacijente bez direktnog kontakta. Centralna nurseska stanica služi kao komandni centar za rad osoblja. Čisti hodnici odvojeni od kontaminiranih zona ključni su za kontrolu infekcija. Prostorije za tretmane zahtijevaju stroge protokole označavanja zona. Prostorije za skladištenje sterilnog materijala čuvaju opremu sigurnom sve dok ne bude potrebna. Prostorije za pripremu i oporavak služe za aktivnosti prije i nakon procedura. Kuhinje za pripremu obroka održavaju standarde sigurnosti hrane. Zonični prijelazi između različitih razina kontaminacije pomažu u sprečavanju unakrsne kontaminacije. Liječničke kade nude specijalizirane opcije njege. Kupaonice za pacijente moraju imati karakteristike pristupačnosti. Hodnici za posjetitelje omogućuju pristup obitelji, a isto vrijeme održavaju uobičajeni tok rada u bolnici. Upravljanje otpadom zahtijeva posebne prostore za odlaganje. Osoblje mora promijeniti cipele u predviđenim prostorijama za presvlačenje prije ulaska u osjetljive prostore. Prostorije za presvlačenje i tuširanje služe i pacijentima i osoblju. Liječnički uredi i sobe za dužnost završavaju cjelokupnu funkcionalnost svih odjela.

Ključ kontroli infekcije je odvajanje čistih od prljavih zona. Na ulazu u jedinicu za čist brigu, važno je upravljati kretanjem različitih osoba i predmeta kroz prostor tako da svi slijede svoje propisane staze i time smanje rizik od unakrsnog zagađenja. Dobar pristup je izgradnja zatvorenog hodnika izvan glavne bolničke zone. Ovaj hodnik ima zapravo dvije funkcije: jednu za posjetitelje koji dolaze i drugu za transport materijala koji se odlaže. Ovakva organizacija održava nužno razdvajanje između čistih zona i zona kontaminiranih materijalom, što ostaje ključno za sigurnost pacijenata u zdravstvenim ustrojstvima.

Kada se uzimaju u obzir zahtjevi za prostorom za sale sa laminarnim protokom, dizajneri moraju pronaći ravnotežu između praktičnih potreba i ograničenja u budžetu. Veći prostori znače veće sisteme za obradu zraka, što povećava i početne troškove izgradnje i stalne operativne troškove. Pacijenti obično provedu oko dva mjeseca u ovim kontrolisanim okolinama, pa prostorne karakteristike postaju posebno važne tokom vremena. Imali smo slučajeve gdje su uski uslovi izazvali osjećaje klaustrofobije među stanovnicima, što je dovelo do promjena raspoloženja, od iritacije do pravog osjećaja usamljenosti. Ove emocionalne reakcije mogu zaista usporiti medicinski napredak. Praktično iskustvo, uz redovne posjete različitim objektima, pokazuje da optimalne dimenzije pripadaju određenim rasponima. Većina instalacija održava visinu tavanice između 2,2 m i 2,5 m, dok se površine kreću od otprilike 6,5 m² do 10 m², pri čemu se oko 8 m² pokazuje kao najprikladnija za svakodnevne rutine. Zanimljivo je da su najnoviji trendovi pokazali postepeni prelazak na nešto veće prostorne dimenzije, kako bi se zadovoljile promijenjene percepcije o boljitku i nivou udobnosti pacijenata.

Kada je u pitanju projektovanje staklenih prozora u zdravstvenim objektima, postoje određene razmatranja za različite prostore. Posmatrački prozori za medicinsko osoblje moraju biti strategički smješteni između glavnog odeljenja i prostora recepcije ili čistog hodnika. Radi komunikacije, postavljamo i prozore za dijalog koji povezuju odeljenja direktno s hodnicima za posjetitelje. Sniziti pragove prozora je važno jer omogućava pacijentima koji leže u krevetima da vide šta se dešava oko njih, unutar jedinice gdje rade liječnici i medicinske sestre, kao i u hodnicima gdje dolaze obitelji na posjetu. Takođe, imaju i prijatan pogled na ono što je vani. Većina prozora za dijalog uključuje aluminijske žaluzine koje se mogu otvoriti ili zatvoriti, ovisno o potrebi za privatnošću u određenom trenutku. Ispod ovih prozora za medicinsko osoblje često se nalazi mali pokretni panel ili čak posebna rupa kroz koju se provode intravenozne linije. Ova konstrukcija omogućava medicinskom osoblju da dostavi važne predmete za negu, poput obroka, lijekova i intravenoznih tečnosti, bez ulaska u stvarnu sobu pacijenta. Smanjenje broja ulazaka osoblja smanjuje rizik od kontaminacije i pomaže u održavanju viših standarda higijene u objektu.

Projektovanje transfer prozora: Ove posebne tačke pristupa najbolje funkcionišu kada su postavljene duž hodnika koji povezuju odeljenja sa spoljašnjim prostorima, omogućavajući osoblju da premešta otpadne materijale bez kontaminacije drugih prostorija. Ako okolnosti očuju nemogućom ovu aranžman, otpad se i dalje može pakovati direktno na izvoru i premeštati kroz posebne transfer prozore u sekciji čistog hodnika. Prostorije za skladištenje sterilnog materijala takođe nesumnjivo trebaju ove prozore, kao i kuhinje u kojima se priprema hrana. Prozori pomažu da se održi glatko kretanje materijala i održavanje potrebnih standarda higijene u različitim dijelovima objekta.

2、Dizajn prostora

Odeljenja za hematologiju obično nalaze prostor unutar internističke medicinske jedinice ili ponekad dobijaju potpuno odvojeni odsjek. Kada se uređuju čiste sobe, potrebno je da funkcionišu kao posebni prostori od redovnih bolničkih zona. Unutar svake čiste sobe moraju biti prisutne nekoliko ključnih komponenti, uključujući prostore za pripremu osoblja, privatne kupaonice sa tuševima i kадama za pacijente, namjenske nurseske stanice, specijalizovane zone za pranje i dezinfekciju, kao i prostorije u kojima se nalaze svi potrebni uređaji za filtraciju vazduha. Radi udobnosti pacijenata i kontrole infekcija, važno je da kupaonice ostanu odvojeni objekti unutar ovih čistih prostora. Idealno, svaka čista soba može primati samo jednog pacijenta u isto vrijeme kako bi se održavala sterilnost. Na svakom ulaznom mjestu moraju postojati dvije različite zone za promjenu obuće kako bi se spriječila križna kontaminacija između različitih dijelova objekta. Na kraju, u odeljenjima za laminarni protok krvi, umivaonici treba da imaju slavine aktivirane indukcijom, čime se smanjuje dodirna tačka i rizik od širenja infekcija.

Za sobe za krv, tretmanski period zahtijeva čistu sobu klase I, dok je za vrijeme rekonvalescencije prihvatljivo da soba bude klase II ili bolja. Protok zraka treba slijediti uzlaznu isporuku i nizlazni povratni tok. Kod soba klase I posebno, treba postojati vertikalni unidirektni protok zraka koji pokriva zone aktivnosti pacijenata, uključujući krevete. Minimalna površina isporučnog otvora za zrak treba biti oko 6 kvadratnih metara, a idealno je da sistem uključuje povrat zraka odozdo s obje strane. Ukoliko se ipak koristi horizontalni unidirektni protok, osigurajte da se prostor pacijenta nalazi uzvodno u smjeru protoka zraka, s glavom kreveta postavljenom blizu mjesta gdje ulazi svježi zrak. Svaki sistem klimatizacije za sobu mora uključivati dva odvojena ventilatora koja rade paralelno kao sigurnosne kopije, i stalno rade tokom dana. Regulacija brzine je također važna, omogućavajući barem dvije različite postavke brzine zraka. Praktične preporuke navode da se održavaju brzine zraka najmanje 0,20 m/s kada se pacijenti kreću ili primaju tretmane, a tokom perioda odmora spustiti na ne manje od 0,12 m/s. Također je ključno upravljanje temperaturom. Temperatura zimi ne smije pasti ispod 22 stepena Celzijusa, dok vlažnost treba ostati iznad 45%. Tokom toplijih mjeseci, održavajte temperaturu ispod 27 stepeni Celzijusa i ograničite vlažnost na maksimalno 60%. Nivo buke treba ostati ispod 45 decibela kako bi se osigurala prijatna atmosfera. Na kraju, zapamtite da svi susjedni i povezani prostori moraju održavati pozitivnu razliku tlaka od otprilike 5 paskala kako bi se spriječili rizici od kontaminacije.

Kada se projektuje sistem klimatizacije za zdravstvene objekte, postoji nekoliko ključnih faktora koje treba uzeti u obzir. Prvo od svega, potrebno je pravilno zoniranje koje se vrši na osnovu različitih faktora, uključujući parametre unutrašnje klimatske sredine, zahtjeve medicinske opreme, standarde higijene, radno vrijeme, rashladne opterećenja i druge specifične zahtjeve različitih prostorija. Funkcionalni prostori takođe trebaju imati sopstvene posebne sisteme. Zone treba projektovati tako da ne dolazi do miješanja zraka između njih, što pomaže u sprečavanju ukrštanja kontaminacije u bolnicama. Posebna pažnja mora se posvetiti onim oblastima gdje je čistoća od najveće važnosti, kao i onima koje se bave ozbiljnim zagađenjem – one definitivno trebaju imati sopstvene izolovane sisteme. Pravilan pristup u ovim stvarima čini ogromnu razliku u održavanju sigurnosti pacijenata i efikasnog funkcionisanja objekta.

Kupaonice moraju pratiti određene specifikacije za pravilno funkcionisanje. Prostori za pacijente zahtijevaju najmanje površinu poda dimenzija 1,10 metara sa 1,40 metara, dok vrata moraju da se otvaraju prema van, a ne prema unutra. Infuzijske kuke takođe su neophodne u ovim prostorijama. Kod sednih WC šolja, WC sedala treba da imaju otpornost na kontaminaciju i omogućavaju jednostavno čišćenje, dok kod čučnih WC-a ne bi smjelo biti nikakvih razlika u visini na ulaznim tačkama. Sigurnosne ručne ograde pored WC zone takođe su neophodne. Sve kupaonice treba da uključuju mali predprostor i automatske stanice za pranje ruku, umjesto onih na ručni pogon. Ako se razmatraju vanjske kupaonice, povezati ih hodnicima s glavnim ambulantnim ili odajama povećava sigurnost i pogodnost. Stvaranje univerzalnih i pristupačnih kupaonica specifično za pacijente preporučuje se kad god je to moguće. Dizajniranje privatnih i javnih kupaonica treba da bude u skladu sa smjernicama za pristupačnost koje su definisane u važećem nacionalnom standardu 'Code for Accessibility Design GB 50763'.