Analiza procesa laminarnog toka krvi u odjelu

Odjel laminarnog toka krvi, poznat i kao sterilni odjel ili jednosmjerni tok odjela, nije jedan odjel niti nekoliko odjela, već „čistojonsko medicinsko-tekstilna jedinica“ sastavljena od ovog posebnog odjela kao jezgre i drugih potrebnih pomoćnih prostorija.

Glavni pacijenti koji su primljeni su: pacijenti sa leukemijom koji su podvrgnuti autolognoj ili alogeenskoj transplantaciji koštane srži, onkološki pacijenti koji su primijenili jaču hemoterapiju lijekovima, pacijenti sa ekstenzivnim teškim opeklinama, teškim bolestima disajnih organa i transplantacijom organa. Zbog nedostatka sopstvene imunosti, ovi pacijenti mogu biti liječeni i živjeti samo u sterilnom okruženju kako bi se spriječila infekcija, pa se moraju izgraditi sterilne sobe. Najčešće korišteni sterilni odjeli za čisto inženjerstvo su danas hematološki odjel i odjel za opekline.

Aseptično sestarstvo je karakteristično sestrinstvo laminarnih prostorija, a njegov ključ je osigurati da pacijenti dobiju tretman u sterilnom okruženju. Prije ulaska u laminarnu sterilnu prostoriju, pacijenti moraju strogo pridržavati zahtjeva za dezinfekciju i sterilizaciju svog unutrašnjeg i vanjskog okruženja. Istog dana, najprije moraju proći kroz medicinsku kupku, a zatim obući sterilne majice, hlače i papuče prije ulaska u laminarnu sterilnu prostoriju. Sve stvari koje ulaze u laminarnu sobu moraju biti dezinficirane i sterilizirane prije ulaska. Liječenje, njega i svakodnevni život pacijenata koji ulaze u sterilnu krvnu laminarnu prostoriju potpuno su asistirani od strane medicinskog osoblja u toj prostoriji.

1. Izgled krvne laminarne prostorije

Izbor lokacije: Odeljenje treba da bude udaljeno od izvora zagađenja, da ima mirno okruženje i dobro atmosfersko stanje. Preporučuje se da se postavi na kraj bolničke zgrade, da se organizuje odvojeno i formira sopstvena zona. Kada je centralno smješteno sa drugim odeljenjima koja zahtijevaju čistoću, treba da zadovolji medicinsku komunikaciju među njima i da bude relativno odvojeno, što doprinosi održavanju čistog okruženja.

Veličina zgrade: Nema jasnih propisanih zahtjeva, broj kreveta može odrediti bolnica na osnovu veličine odeljenja i prosečnog godišnjeg broja ambulantnih pacijenata. Ukupna površina se može izračunati na osnovu građevinske površine od najmanje 200 kvadratnih metara za 1-2 kreveta, s povećanjem od oko 50 kvadratnih metara po dodatnom krevetu. Preporučuje se da opšte hematološko odeljenje uključuje 4 laminarne sobe.

Funkcionalne prostorije: Osim za sobe sa laminarnim protokom, treba obezbijediti i pomoćne prostorije opremljene u potpunosti, uključujući posmatračke i nurseske prednje prostorije (ili nurseske zone), nurseske stanice, čiste hodnike, prostorije za tretman, prostore za skladištenje sterilnog materijala, pripremne prostorije (ili prostorije za oporavak), prostorije za pripremu hrane, bufer hodnike (ili bufer prostorije), medicinske kade, kupaonice za pacijente, hodnike za posjetitelje, prostore za obradu otpada, prostorije za izmjenu obuće, prostorije za presvlačenje i tuširanje, uredske prostorije za medicinski osoblje, sobe za dežurstvo itd.

Odvajanje čistog i zaprljanog: efikasno kontrolisati i organizovati tok različitih osoba i objekata koji ulaze u čistu negovnu jedinicu na ulazu, slijediti njihove vlastite staze i izbjeći prekrižno inficiranje. Postaviti zatvoreni vanjski hodnik blizu bolničke zone kao hodnik za posjetitelje i također ga koristiti kao kanal za otpad radi postizanja odvajanja čistog i zaprljanog.

Veličina prostorije: Prostorija laminarnog toka mora ne samo zadovoljiti potrebe liječenja i sestre, već i osigurati dovoljnu ekonomsku isplativost. Ako je prostor prevelik, količina zraka za hlađenje će se povećati, a time i troškovi izgradnje i održavanja. Osim toga, zbog dugog vremena liječenja kod ovih pacijenata, koje traje otprilike dva mjeseca, oni duže vrijeme žive u zatvorenom prostoru. Ako je prostor previše tijesan, lako može izazvati osjećaj gušenja, dok su pacijenti skloni emocionalnim promjenama poput ljutnje, uzbuđenja i osamljenosti, što nije pogodno za oporavak od bolesti. Stoga je nužno uzeti u obzir komfor pacijenata. Nakon brojnih inženjerskih praksi i praćenja na terenu, utvrđeno je da neto visina treba biti između 2,2 i 2,5 metara, dok veličina prostorije treba biti između 6,5 i 10 kvadratnih metara, pri čemu je oko 8 kvadratnih metara najpogodnija. Uz poboljšanje životnog standarda, postoji tendencija povećanja veličine prostorije.

Dizajn staklenih prozora: Posmatrački prozori za sestre trebaju biti postavljeni između odjela i prednje prostorije ili čistog hodnika, dok se posmatrački prozori za razgovor trebaju postaviti između odjela i hodnika za posjetitelje. Ivice prozora trebaju biti spuštene kako bi pacijenti ležeći u krevetu mogli vidjeti aktivnosti medicinskog osoblja unutar jedinice, posjetitelje u hodniku te pejzaž vani. U isto vrijeme, prozor za komunikaciju treba biti opremljen aluminijskim roletnama radi privatnosti u unutrašnjosti po potrebi. Ispod sestričinog prozora može postojati pokretni mali prozor ili otvor za cijevi za infuziju. Medicinsko osoblje može kroz takav prozor pacijentima pružiti svakodnevnu njegu, kao što su hrana, lijekovi i intravenozne infuzije, bez ulaska u odjel, čime se minimizira broj ulazaka u odjel i osigurava čistoća prostorije.

Dizajn prozora za transfer: Prozori za transfer mogu biti instalirani na hodniku koji vodi iz odeljenja prema spoljašnjosti, u svrhu prenošenja otpada iz odeljenja. Kada uvjeti ne dozvoljavaju, otpad se može pakovati na licu mjesta i slati kroz prozor za transfer otpada koji se nalazi u čistom hodniku. Sobe za skladištenje sterilnog materijala i kuhinjske prostorije trebaju biti opremljene prozorima za transfer radi lakšeg unosa predmeta.

2. Dizajn prostora

Hematološko odeljenje može se nalaziti unutar internističkog odeljenja ili može biti formirano kao odvojena zona. Čiste sobe se postavljaju po potrebi i trebaju činiti zasebnu jedinicu.
Čista soba treba biti opremljena sobama za pripremu, kupatilima i toaletima za pacijente, sobama medicinskog osoblja, prostorijama za pranje i dezinfekciju te sobama za opremu za čišćenje zraka.
Kupatilo i toalet za pacijente mogu se postaviti odvojeno i trebaju biti opremljeni i tušem i kadom.
Čista soba treba da se koristi samo za jednog pacijenta, a na ulazu treba obezbijediti drugu zonu za promjenu cipela i odjeće.
Kada u krvnom laminarnom toku koristi se indukcioni automatski slavin

Tokom tretmana, krvne sobe trebaju koristiti čiste prostore klase I, dok u razdoblju oporavka krvne sobe trebaju koristiti prostore čiste ne niže klase II. Metod organizacije zračnog toka bi trebao biti sa donjim dovodom i gornjim povratkom zraka. U klasnim sobama I, iznad aktivne zone pacijenata, uključujući krevete, treba osigurati vertikalni jednosmjerni tok zraka, s površinom dovoda zraka ne manjom od 6 kvadratnih metara, a koristiti organizaciju zračnog toka s dvosmjernim povratkom zraka sa strana. Ako se koristi horizontalni jednosmjerni tok zraka, aktivna zona pacijenata treba biti smještena uzvodno od zračnog toka, a glava kreveta treba biti na strani dovoda zraka.
Sustav za klimatizaciju i filtriranje zraka svake prostorije treba da koristi nezavisne duple ventilatore u paralelnoj vezi, koji služe kao međusobni rezervni sistemi i rade 24 sata dnevno.
▲ Dostava zraka treba da koristi uređaj za kontrolu brzine i najmanje dvije različite brzine zraka. Kada pacijenti obavljaju aktivnosti ili prolaze kroz tretman, brzina zraka u radnoj zoni ne smije biti niža od 0,20 m/s, dok pacijenti odmara, ne smije biti niža od 0,12 m/s. Temperatura unutar prostorije zimi ne smije biti niža od 22 ℃, relativna vlažnost ne smije biti niža od 45%. Ljeti temperatura ne smije premašiti 27 ℃, a relativna vlažnost ne smije premašiti 60%. Nivo buke ne smije premašiti 45 dB (A).
▲ Susedne i povezane prostorije trebaju održavati pozitivan pritisak od 5 Pa.

Klima-uređaj mora zadovoljiti sljedeće zahtjeve:
Razumna zonacija treba da se sprovede na osnovu parametara projektovanja vazdušnog hlađenja u prostoriji, medicinske opreme, higijene, vremena korištenja, opterećenja vazdušnog hlađenja i drugih zahtjeva;
Svaka funkcionalna zona treba da bude nezavisna i formira odvojeni sistem;
Svaka zona sa klimatizacijom treba da može međusobno da se izoluje i izbjegava bolničke infekcije putem vazduha;
Prostorije koje imaju zahtjeve za čistoću i teško zagađene prostorije treba razdvojiti u odvojeni sistem.

Postavljanje kupatila treba da zadovolji sljedeće zahtjeve:
Dimenzije tlocrta kabine kupatila koju koristi pacijent ne smiju biti manje od 1,10 m × 1,40 m, a vrata treba da se otvaraju prema van. U kabini kupatila treba postaviti kuku za infuziju.
Sedište pacijentskog WC-a treba da bude takvog tipa koji se ne kontaminira lako i jednostavno se dezinfikuje, a pri ulasku u prostorij za kuckanje ne smije postojati razlika u visini. Pored wc-a treba ugraditi sigurnosnu rukohvatnu motku.
Kupaonica mora imati predprostoriju i automatski upravljane instalacije za pranje ruku.
Ukoliko se koriste spoljaške kupaonice, preporučuje se da budu povezane sa ambulantnim i odajama bolničkih pacijenata prolazima.
Preporučuje se izrada univerzalnih (neovisnih o spolu) i dostupnih kupaonika namjenjenih pacijentima.
Dostupnost objekata i dizajn specijalizovanih i javnih kupaonika mora biti u skladu sa važećim standardom "Pravilnik o projektovanju dostupnosti" GB 50763.