EN
Odjel laminarnog toka krvi, poznat i kao sterilni odjel ili jednosmjerni tok odjela, nije jedan odjel niti nekoliko odjela, već „čistojonsko medicinsko-tekstilna jedinica“ sastavljena od ovog posebnog odjela kao jezgre i drugih potrebnih pomoćnih prostorija.
U našoj ustanovi obično imamo nekoliko grupa pacijenata: osobe koje boluju od leukemije i koje su primile sopstveni ili donorski koštani sržni presadi, pacijenti sa rakom koji prolaze kroz intenzivnu hemoterapiju, pojedinci sa teškim opeklinama koje pokrivaju velike površine tijela, osobe koje se bore protiv ozbiljnih bolesti pluća i primoci presađenih organa. Ove osobe jednostavno ne mogu preživjeti van kontrolisane sredine jer njihovi imunološki sistemi više ne funkcionišu kako treba. Zbog toga nam trebaju posebne sterilne sobe u kojima se infekcije ne mogu širiti. Trenutno, dvije klinike ovise u većoj mjeri od ovih čistih prostorija nego druge. Jedinice za hematologiju brinu se o pacijentima sa bolestima krvi, dok centri za liječenje opekotina zahtijevaju slične mjere zaštite s obzirom na to koliko su osjetljiva tkiva nakon presađivanja kože i koliko su skloni rizicima od kontaminacije.
Aseptička njega ističe se kao posebna vrsta njege koja se pruža u laminarnim prostorijama gdje je održavanje apsolutne sterilnosti ključno za sigurnost pacijenata. Svako ko planira ući u ove specijalizovane prostorije mora se unaprijed pravilno pripremiti. Moraju temeljno očistiti i sebe i sve što unose sa sobom, u skladu sa strogo definisanim protokolima. Pacijenti obično prvog dana dolaska započinju mediciranim tuširanjem, nakon čega oblače kompletnu sterilnu odjeću, uključujući vanjsku i donju odjeću, kao i posebne papuče namijenjene za taj prostor. Ništa ne ulazi u laminarnu zonu bez prethodne adekvatne dezinfekcije. Kada budu unutra, svaki aspekt tretmana, lične njege i svakodnevnih aktivnosti odvija se pod pažljivim nadzorom posvećenog medicinskog osoblja koje rade isključivo u ovom strogo kontrolisanom okruženju.
1. Planiranje rasporeda u prostoriji za laminarni protok krvi
Izbor mjesta na kojem će se smjestiti odsjek je vrlo važan. Idealno je da bude udaljen od bilo kakvih izvora zagađenja, da bude smješten na mirnom mjestu i da zrak u okolini bude dobre kvalitete. Najbolja praksa preporučuje da se ovaj odsjek smjesti na najudaljenijem dijelu bolničke zgrade, odvojeno od ostalih prostorija, kako bi formirao samostalan dio. Ukoliko je neophodno smjestiti ga blizu drugih čistih odjela, potrebno je osigurati odgovarajuće poveznice koje omogućavaju pomicanje osoblja između njih, uz istovremeno održavanje određenog stepena odvojenosti ovih prostora. Ova separacija pomaže u održavanju viših standarda higijene u cjelini. Raspored prostorija stvarno utječe na učinkovitost svakodnevnog rada.
Kada je u pitanju izgradnja prostora, zapravo nema strogo utvrđenih smjernica. Bolnice obično odlučuju koliko im je kreveta potrebno u zavisnosti od veličine odjela i broja ambulantnih pacijenata tokom godina. Za proračun prostora, većina ustanova polazi od oko 200 kvadratnih metara za odjele sa samo 1 ili 2 kreveta. Svaki dodatni krevet generalno zahtijeva dodatnih 50 kvadratnih metara kako bi sve bilo pravilno smješteno. Na osnovu onoga što sam video u različitim bolnicama, četiri laminarne sobe obično najbolje funkcionišu za opšte hematološke odjele. Ova organizacija pomaže u kontroli infekcija, a istovremeno ostavlja dovoljno prostora za negu pacijenata bez gužvi.
Kada se projektuju funkcionalni prostori za zdravstvene ustanove, važno je ići dalje od samo laminarnih prostorija. Zgrada treba imati i niz podrščnih zona. Ove zone uključuju prostorije u kojima medicinske sestre mogu da nadgledaju pacijente sa posmatračkih tačaka ili da rade na svojim stanicama. Čisti hodnici su neophodni za sigurno kretanje između različitih zona. Takođe treba obezbediti i posebne prostorije za tretmane kao i skladišne prostore za sterilne materijale. Prostorije za pripremu često imaju i funkciju oporavka. Prostorije za pripremu hrane takođe trebaju odvojen prostor. Prolazne zone pomažu u kontroli kretanja između sekcija. Specijalizovane prostorije poput medicinskih kupatila i kupatila za pacijente moraju biti uključene. Hodnici namijenjeni posjetama omogućavaju članovima porodice da vide svoje dragocjene bez ometanja rada. Za upravljanje otpadom potrebne su posebne prostorije za pravilno odlaganje. Osoblju su potrebna mjesta za promjenu cipela prije ulaska u osjetljive prostore, kao i prostorije za presvlačenje i tuširanje. Kancelarije za medicinsko osoblje i dozurne sobe završavaju sliku onoga što čini funkcionalnu zdravstvenu sredinu.
Održavanje stvari čistim naspram prljavim je ključno za upravljanje tko ulazi u jedinicu za njegu kroz glavni ulaz. Ljudi i predmeti trebaju imati odvojene rute kako se ne bi miješali i širili infekcije. Kada osoba uđe, trebala bi slijediti propisane staze koje održavaju red i organizaciju. U blizini gdje borave pacijenti, logično je stvoriti zatvoreni hodnik izvana. Ovaj prostor ima dvostruku funkciju: jednu za siguran prolaz posjetitelja, a drugu za uklanjanje otpadnih materijala iz čistih zona. Ovakva organizacija pomaže u održavanju odgovarajuće separacije između čistih i kontaminiranih zona u cijeloj prostoriji.
Kada se uzima u obzir veličina laminarnih prostorija, dizajneri moraju pronaći ravnotežu između funkcionalnih zahtjeva i budžetskih ograničenja. Veći prostori znače veće sisteme za obradu vazduha, što povećava i početne izgradbene troškove i stalne operativne rashode. Pacijenti obično provedu oko dva mjeseca u ovim kontrolisanim okolinama, pa stisnuti uslovi mogu izazvati osjećaj zatvaranja. Imali smo slučajeve gdje ograničeni prostor doprinosi promjenama raspoloženja, od ljutnje do osjećaja izolacije, što sve usporava proces oporavka. Praktično iskustvo pokazuje da većina ustanova nalazi optimalno rješenje negdje oko 8 kvadratnih metara po pacijentu. Naša terenska ispitivanja pokazuju da su optimalne dimenzije sa visinom tavanice između 2,2 m i 2,5 m, što omogućava dovoljno visine bez gubitka važnog prostora na podu. Zanimljivo je da, kako se standardi zdravstvene zaštite stalno razvijaju i raste očekivanje glede udobnosti pacijenata, mnoge nove ustanove zapravo izdvajaju nešto više prostora nego što preporučuju tradicionalni vodiči.
Projektovanje staklenih prozora za prostorije za sestarski nadzor zahtijeva pažljivo razmišljanje. Poslovni prozori moraju biti postavljeni između glavnog odeljenja i prostora recepcije ili čistog hodnika. Za potrebe komunikacije, trebaju postojati i poslovni prozori između soba pacijenata i hodnika za posjetitelje. Sniziti pragove prozora čini veliku razliku jer omogućava pacijentima da vide šta se dešava u njihovoj okolini čak i kada samo leže u krevetu. Mogu promatrati medicinsko osoblje kako radi na odeljenju, primijetiti rodbinu koja prolazi kroz hodnike i baciti pogled na ono što se dešava vani. Sam prozor za komunikaciju treba da ima aluminijske žaluzine, pogotovo u trenucima kada je privatnost najvažnija. Neke postavke imaju ove male klizne prozore ili posebne otvore ispod glavnog sestarskog prozora za stvari poput infuzionih linija. Ova postavka omogućuje medicinskom osoblju da iznose hranu, lijekove i vode infuzije bez ulaska u stvarnu pacijentovu sobu. Manje ulazaka u kontaminirane prostore održavaju sve ukupno čišće, što je očigledno veliki plus za kontrolu infekcija.
Projektovanje prozora za transfer: Ovi posebni pristupni punktovi najbolje funkcioniraju kada su smješteni duž hodnika koji povezuju odeljenja direktno sa spoljašnjim prostorijama, što olakšava siguran premještanje otpadnih materijala izvan pacijentskih zona. Ako okolnosti oteže standardnu eliminaciju otpada, osoblje može sve pakovati direktno na izvoru i slati kroz posebne prozore za otpad u prostorijama čistih hodnika. Područja za skladištenje sterilnog materijala takođe moraju imati sopstvene prozore za transfer, kao i kuhinjski prostori gdje se priprema hrana. Prozori omogućavaju dolazak nužnih materijala i opreme u ove osjetljive prostorije, bez narušavanja standarda čistoće i učinkovitosti rada.
2. projektovanje prostora
Hematološka odjeljenja se često nalaze unutar jedinica interne medicine, iako ponekad postoje kao samostalni prostori, ovisno o veličini i resursima bolnice. Kada su čisti prostori potrebni za određene tretmane, oni moraju funkcionirati kao odvojene zone, udaljene od područja s redovnim prometom. Svaki čisti prostor u pravilu uključuje nekoliko ključnih komponenti: prostore za pripremu osoblja, posebne kupaonice za pacijente s tuševima i kадama, privatne nurses statione, specijalizirane prostore za pranje i dezinfekciju, te prostore u kojima se nalaze stvarni sustavi za filtraciju zraka. Radi udobnosti pacijenata i kontrole infekcija, logično je imati odvojene kupaonice umjesto zajedničkih. Ovi prostori za jednog korisnika pomažu u održavanju standarda sterilnosti. Na ulaznoj točki potrebno je osigurati ne samo standardne prostore za zamjenu obuće, već i sekundarne točke za odjevanje, kako bi se spriječila križna kontaminacija između različitih sekcija. Govoreći o mjerama higijene, umivaonici koji se nalaze u hematološkim laminarnim strujnim odjeljenjima moraju biti opremljeni senzorskim slavinama, budući da ručne slavine predstavljaju očite rizike za širenje patogena.
Krvna odjeljenja zahtijevaju različite standarde čistih prostorija u zavisnosti da li se pacijenti liječe ili oporavljaju. Za tretman, potrebne su prostorije klase I, dok za oporavak mogu poslužiti prostorije klase II ili bolje. Sistem za dovod zraka mora slijediti uzlazni ulaz i silazni povrat. Kod prostorija klase I, posebno treba postojati vertikalni unidirektni tok zraka koji pokriva cijelu zonu aktivnosti pacijenata uključujući krevete. Minimalna površina izlaza za dovod zraka mora biti najmanje 6 kvadratnih metara, dok povrat zraka mora dolaziti s obje strane prostorije. Ukoliko se umjesto toga odabere horizontalni tok zraka, tada treba pozicionirati zone pacijenata na mjestima gdje svjež zrak prvi put ulazi, osiguravajući da glava kreveta gleda u smjeru iz kojeg dolazi čist zrak. Sistem za filtraciju zraka u svakom odjeljenju zahtijeva dva odvojena ventilatora koja rade istovremeno kao sigurnosni sistemi, bez prestanka tokom dana. Regulacija brzine je također važna, omogućavajući prilagodbu između najmanje dvije različite brzine zraka. Tokom aktivnih tretmana, brzina zraka u radnim zonama ne smije pasti ispod 0,20 metara u sekundi, a čak i dok pacijenti odmara, mora ostati iznad 0,12 m/s. Također su važni i temperaturni opsezi – zimi temperatura unutar prostorije mora biti iznad 22 stepena Celzijusa sa vlažnošću ne manjom od 45%, dok ljeti temperatura ne smije prijeći 27°C uz vlažnost ograničenu na 60%. Nivo buke također igra ulogu; sve treba ostati ispod 45 decibela. Na kraju, sve susjedne i povezane prostorije moraju održavati minimalnu pozitivnu diferencijalnu pritisnu razliku od 5 Paskala kako bi se spriječila kontaminacija.
Efikasan sistem klimatizacije prvo i najvažnije mora zadovoljiti nekoliko ključnih kriterija. Zonska organizacija mora uzeti u obzir faktore poput parametara unutrašnje klimi, prisustva medicinske opreme, standarda higijene, radnih sati, zahtjeva za hlađenje i bilo kakvih dodatnih specifičnih potreba. Različiti funkcionalni prostori unutar objekta treba da rade nezavisno, svaki formirajući sopstveni odvojeni sistem umjesto da budu međusobno povezani. Zone klimatizacije moraju biti odgovarajuće izolovane jedna od druge kako bi se spriječila međuzonijska kontaminacija putem vazdušnih čestica, što je posebno važno u zdravstvenim ustanovama gdje je kontrola infekcija prioritet. Posebna pažnja treba da bude usmjerena prema prostorijama koje zahtijevaju određene nivoe čistoće, kao i onima koje su poznate po visokom nivou zagađenja – ove prostorije svakako treba da imaju sopstvene posebne sisteme, potpuno odvojene od ostalih u zgradi.
Projektovanje kupaonika za pacijente zahtijeva pažnju na nekoliko ključnih faktora. Prvo, prostor koji je odvojen za svaku kupaonsku kabinku treba da ima najmanje 1,1 metra sa 1,4 metra površine poda, a vrata moraju da se otvaraju prema van, a ne prema unutra. Infuzijske kuke su neophodne unutar ovih kabinki za medicinske potrebe. Sedišta WC šolje treba da budu napravljena od materijala koji otporni na kontaminaciju i omogućavaju temeljno čišćenje nakon svake upotrebe. Kada projektujete kupaonike sa čukurima, osigurajte da ne postoji stepenik ili promjena visine između zona. Sigurnosne ručne ograde pored WC-a su apsolutno neophodne za stabilnost. Kupaonice takođe trebaju da imaju predprostor i automatske stanice za pranje ruku umjesto onih na ručni pogon. Za vanjske objekte, povezivanje sa glavnim zgradama putem hodnika ima smisla i sa praktičnog i sa estetskog aspekta. Dječje kupaonice posebno projektovane za pacijente nude bolju fleksibilnost i udobnost. Sve karakteristike pristupačnosti u privatnim i javnim kupaonicama moraju da prate smjernice propisane nacionalnim standardima iz Zakona o projektovanju pristupačnosti (GB 50763).
